Friday, November 16, 2007

Rajlovac - Batajnica

Brzi voz Sarajevo Beograd bio je nesto poput podviznog internata za pitomce. Jugoslovenske zeleznice su sigurno voleli JNA. Onda sam radio na Batajnici necele dve godine pre nego sto se raspala drzava a i JNA. Bez familije, dece i slabim sansama za brzi napredak u svemu tome napustio sam Beograd avionom Jata (u slucaju gradjanskog rata... bora corba). Sledeci dan sam bio u Holandiji kod rodbine gde sam prezimio i proveo devet meseci. Interesantno je sto su svi zemljaci iz Juge bili zajedno u drustvu u malom gradu na jugu Holandije, pevali i ziveli kao jedno. Sledeci korak me je odveo preko Atlantika u Kanadi. Posto nisam imao nista drugo raditi otisao sam na prvom fakultetu, incidentno University of Windsor. Sest godina kasnije sam Magistrirao na politickim naukama i medjunarodnim odnosima. Posle godinu dana rada u raznim organizacijama otisao sam u Toronto i radio kao ekonomista, konsultant i financiski planer. Posto sam se ozenio (iz Ohrida, razume se komsinicu) ziveli smo zajedno u Torontu jos godinu dana. Vratili smo se u manji Windsor posto je Toronto bio prevelik i prezauzet za nas. Privredna komora grada je trebala politikologa za svoje stavove i komunikacije a ja sam trebao posao i sve tako krene. Uz to, radim kao predavac economije u lokalnom koledju (visa skola). Avijacijom sam se rastao odavno, mada jos uvek volim uciti i citati o novim tehnologijama itd.

Rajlovac

U Rajlovcu sam bio u 404 nastavnom vodu. To je, da bih potsetio, bio dosta disfunkcionalan vod i vise puta su nam menjali komandire i cudili se kako nismo kao ostali poslusni vodovi. Svadjali smo se, ponekad burno (ko nije) i bili smo los primer bar nekoliko puta. Dobro je sto smo ostali zajedno jer su uspomene veoma dobre.Jednog dana ispred komandanta Savica na nevezano pitanje (ne secam se dali je pitao sta ocekujete od vaseg buduceg poziva ili nesto slicno) jasno sam kazao da ja zelim postati general. Odtamo je i nadimak general ili geso. Posto smo bili cetvrti vod nadimak je ostao. U Batajnici se to promenilo jer smo bili drugi ljudi.

Beograd

Radio sam u transportnoj jedinici (138 transportna brigada), na kraju stajanke i aerodroma. Secam se sportskih terena i sportova. Avion je bio Learjet 25 B, pretezno koriscen za prevoz visokih vojnih grla. Ponekad, ma kakvi, cesto su tu bile i familije, supruge, kcerkice, poneki pas itd.Jednom je dosla strucna radnica nasim avionom (imena se ne mogu setiti odmah) bila je pre nase klase i pitala me da je prebacim u grad. Kao vodnik razume se to je bilo vec reseno da treba pomoci. Kad sam se vratio iz grada (svojim automobilom) pozvao me je predpostavljeni na ribanje. "Nije mi sto si ostavio posao u sred dana, nije mi sto nam nisi rekao gde ides, nije mi sto smo kasnili na stajanci, nije mi sto sam morao da ispratim avion ja sam, nije mi sto sam trebao reci glavnom komandatu (Nizicu) da sam te ja negde poslao. Ono sto mi je krivo je sto nisi uzeo folkswagen kombi iz nase jedinice i ostao tri dana sa tako lepom curom u nekom hotelu na moj racun." Jesam zajebao posteno kad bolje razmislim.


Igor Siljanoski 404 nv